petak, 17.09.2010.

Retrospektiva

...ka naslov se očito ne može odnositi na moj mladi blog :) ipak, (ponosno!) čitajući svoj post prvijenac nekako si zvučim starije - u pozitivnom smislu jer meni "starost" dođe ka asocijacija na životno iskustvo thumbup u zbilji, ja sam tek balava studentica, apsolventica čak! ono "balava" mi je postalo neizostavni prefiks titule pošto se zadnjih par godina kroz medije stalno razvlače neki "vječni" studenti: na štagod studentska populacija pokušala ukazati da ne valja, vladajući "zemlje znanja" besramno se okome na te studente "sa stažom" koji su em lijeni, em sve oće besplatno, ma gamad jedna, a kolko su pritom političari licemjerni dovoljno govori članak http://www.jutarnji.hr/ministre--kakav-ste-bili-student-/204957/ no, da ja ne zabrazdim sad di nisam planirala, ostavljam to za neki budući post.

...zapravo, usudila bi se reć da me jedan čudan osjećaj prati odkad znam za se, a najranija sjećanja su mi tamo iz ranih vrtićkih dana. ajme-i-kuku, mislite si ova je malo nut ako misli odtud počet prepričavat sve čega se siti. još kad vam kažem da imam slonovsko pamćenje (spasilo me masu puta na faksu wink pa se nemam pravo bunit) miriše na napornu kronologiju tipa šta sam koji dan papala i kakva mi je bila kakica, al ne bum, časna rič!

...ok, svjesna sam da nisam jedina koja se sića svog vrtića i nema tu ništa spešl, pod uvjetom da je normalno da dite pamti isključivo "tete iz vrtića" (a posebno tetu Olgicu koja je bila kuharica - već sam od malih nogu volila njami) dok od vršnjaka jedino rođenu seku. zašto je tomu bilo tako? jednostavno jer se s vršnjacima nisam našla na istoj valnoj duljini, pa sam velike odmore u pravilu provodila s tetama slažući igračke za drugom dicom i maltretirajući ih znatiželjnim pitanjima "kako ovo", "zašto ono" i sl. malobrojni pokušaji moje integracije u socijalni život na dvorištu bi rezultirali time da me seka brani i "spašava" (jel tribam naglasit da je ona 2 godine mlađa?!)

...otprilike u isto vrime (dakle s godina manje nego je prstiju na jednoj ruci) sam prvi put samostalno letjela avionom (nesamostalnih letova prije toga niti broja ne znam, a to je neka sasvim druga priča) relacija - međurepublička u bivšoj državi. mene tada nije bilo strah što sam "kao sama", točno sam razumjela da su me baka i deda otpratili, a da će me s druge strane dočekati mama i tata. jedino šta me mučilo je bilo: "di su moje stvari?" najviše mali zeleni kišobran kojeg sam dobila na dan putovanja da se se ne rastužim. iako su mi stjuardese objasnile da postoji veeeliki portapak za stvari tako da ne smetaju putnicima, zapravo su mi dale dodatnog materijala za brigu: "šta se neće moj mali kišobran u tom veeelikom prostoru lako zagubiti?" a nisu ni one vesla cicale, pa su me ušutkale na jedini način koji su znale - šopale su me silnim bombonima i čokoladicama fino kakve ti se doma nikad ne bi davale, pogotovo ne u tim količinama, šta mi je pomoglo da ostatak puta lakše prebrodim. naravno, sve je prošlo u najboljem redu, al moj intuitivni osjećaj za mogućnošću greške s tolikim prtljagama, kasnije u životu se pokazao opravdanim.

...nadalje, anegdota s didom na selu koja ga je umalo koštala reputacije. naime, raaano sam prohodala: vrag će ga znat zašto - bit će sam se tolko tila emancipirat, a ne moš bit emancipiran i da te neko nosi na rukama, vozi u kolicima, pa sam te načine transporta izbjegavala pod svaku cijenu (ni danas ne podnosim kad se frajeri prave važni pa te oće dignut) tako sam išla sa svojim didom gonit ovce po dalmatinskom kršu i naravno, upilala ga pitanjima, a on spremno prihvatio izazov i lipo na svako moje - esejistički i strpljivo odgovarao, po potribi se zaustavljao i pokazivao prema gor il dol, činija mote rukama i sl. e sad, triba znat da sam ja bila piknjica koja se nije nit nazirala od "niskog grmlja i raslinja" pa su po selu krenile priče da je Blaž zujo totalno skrenia, lud čovik priča sam sa sobom, pa jedan dan, pa drugi itd. međutim, kad su imali tu čast upoznati lajavicu koja upravo ispisuje ove špagete od rečenica, sve im je bilo jasno, i skoro su ga svi počeli sažaljevati da kako on izlazi na kraj s malom pametnjakovićkom.

...lito pred polazak u školu sam si bila tolko ozbiljna ne bi da sam neka važna biznis-woman, baš sam si bila cool onda mi ja glavna zanimacija bilo slikanje bilih jedrilica na plavom moru, rakovi i školjke na plaži, sunce i valovi, slajo na kuglice u oblacima - sve ko čaroban san koji je naprasito prekinuo rat: skloništa, rušenje kuće, prognaništvo - mislim da vam ne tribam "crtat" kakave je to posljedice ostavilo na ionako preozbiljnu i odgovornu curicu.

...tek kad sam pogledala filmove "Before Sunrise" i "Before Sunset" te "Waking Life" s naglaskom na segment (koji donosim u cijelosti) u kojem se javljaju junaci prva dva filma, našla sam na zadovoljavajuć (daleko je to od potpunog) opis tog mog feelinga, kojeg pak ne valja brkati s deja-vu. ukratko, često mi se čini da je moj život tek "retrospektiva" - prisjećanje starice na vlastiti minuli životni vijek, al opet sa svim emocijama koje je i tada osjećala, samo s jednom notom neobične svjesnosti datog trenutka. da ja ne odem u filozofske vode, prepuštam riječ Celine i Jesse:



p.s. nije loša kvaliteta videa, već se radi o nekoj specijalnoj tehnici animacije prethodno odigranog filma


{1314}

- 23:59 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 10.09.2010.

Evo, ja došla!!!

...a za to vam je judi moji "kriva" - jedna i jedina: MARCHELINA! zubo tako da se mi lipo odma u startu razumimo na čiju adresu vaja uputiti prigovore potaknute mojim "zločinom" nad pisanom riči u pokušajima izražavanja doživljaja, emocija, ideja, a koji put i filozofiranja (mora se malo, rekreacije radi smijeh) evo, već vam je iz tzv. uvodne riči jasno ka dan da san i ja jedna lajava dalmatinka! samo, da bi efekt bija potpun, znajte da se u komunikaciji uživo obilno koristim raznoraznim grimasama, audio efektima po potribi, a da su obe ruke sastavni element - to se podrazumijeva. i makar tipkam sa svih 10 prstiju po zanatu, jope mi to nije dovoljno brzo i nekako "transparentno" (ah, to je u nas 'rvata jako in već neko vrime, pa eto da se malo i ja kur*im). al ajde - bum probala!

...e sad - kobna je bila jedna tmurna pariška proljetna večer: e-novine sam "preorala" uzduž i popreko kad mi je za oko zapela "Dalmatinska priča za laku noć" http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/35686-Sajber-seks-hard-diskovi.html. je je, mea culpa, dotad nikako nisam zalazila na "Knjigofiliju" i krucijalni faktor, koji je popravia taj propust, bia je drugi dio naslova - a šta mogu kad u meni čuči mali freak za tech stvari (što nipošto ne povlači da bi ostala "imuna" na prvu polovicu). čitajući priču, bolje rečeno gutajući je, halapljivo proždirući - moja malenkost "provincijalka u gradu svjetla" se osjetila "prosvjetljenom". jesan ga sad bubnila i ostala živa, al fakat, usudim se uzet taj žešći epitet gledano s pozicije pola godine kasnije.

...i tako, naivno sam mislila kako se radi samo(!) o kolumni na e-novinama, pa sam nadobudno isprintala sve prethodne pričice (ja im tepam od milja, nema to veze s actual veličinom) i konzumirala ih svakodnevno na putu s posla. ma bi ja čitala i na putu na posal, al brate mili - ekipa u metrou u tu uru za nas balkance (s posebnim naglaskom na dalmatince, naravno) za koje se odvajkad zna da smo malo(!) ležernija sorta i da u nas nikad nema priše, a kamol kad se triba ić radit - lipo nas se od malih nogu uči: "nije posal zec pa da će uteć!" tako da moramo bit full skoncentrirani jednostavno da ne završimo pod uglancanim cipelama i štiklama koje nose neki stvorovi u odijelima i s aktovkama, laptopima, blackberryima, iphonovima, ipadovima... [tu sad malo lažem, al valjda je to ok, pjesnička sloboda i te spike - naime, ne bi postigla željeni efekt: kontrast, jer istina je da sam si te pričice zapravo skopirala na ipod belj em elegantno em čuva šume]

...kako sam se približavala kraju te arhive, odugovlačila sam, nastojeći čim više uživati (baš poput nećakinje Ane i njenog Harryja Pottera) da bi u nekom momentu skužila „preuzeto s blog.hr“ obuzeo me osjećaj koji mogu razumit samo lovci na blato kad nađu kartu s ucrtanim "X" greedy ne štedeći ni časa, bacila sam se u taj fantastični svijet iz perspektive Marcheline. štoviše, cilo lito sam guštala u svim postovima i komentarima također! uf, jedino me pogodila spoznaja da je postojao i prequel bloga te da je isti pao kao žrtva deletanja s nakanom by autorica herself cry

...nekako sam se osjećala pozvanom da i sama dam doprinos nekim diskusijama svojim iskustvima, al "baka s kolačima" je prošla - naprosto ne bi imalo smisla da tamo kopam po starim temama. pošto je taj glas u meni bivao sve glasniji, na vlastito iznenađenje sam se "odvažila" na ovaj korak i došla maltretirat poštene ljude koji su tu veterani, dok sam ja uz Marchelinu čitala još jedino Robija (navika iz vrimena Ferala). međutim, početni entuzijazam vrlo brzo je suočen s egzistencijalnim pitanjem: NAZIV/NICK jer su svi "dobri" of course bili zauzeti, a ko mi je uostalom kriv kad sam tek jedan mali rak u moru obožavatelja lika i djela Đoleta i U2a. uglavnom da ne bude "tresla se brda, rodia se miš" skovala sam ovu neslavnu simbiozu ("brown-eyed" je iz "Sweetest Thing", a ne Van Morrisonova "girl" kako bi se možda na prvu loptu dalo pomisliti)

...pere mene lagana digresija, kao šta se da vidit iz gore priloženog, a u nastavku slijedi:
*** SPOILER ALERT ***
- gle, i ja sam dite iz mišanog braka
- pogled na rat: prognaništvo u hotelima, samo u mojoj verziji - iz drugog ugla
- hipersenzibilna jedinka koja je "zaradila" od svojih bližnjih nadimak plačipi*ka
- nisam "ničija“ žena (so far) al sam dite braka na klimavim nogama, a nisam ni majka, štoviše - po godinama sam puuuno bliža Dječaku wink (koristit ću priliku da se preporučim, mladi gospon je taman posta punoljetan, znači sad je legalno kiss i ovim putem, makar sa zakašššnjenjem šššaljem najlipššše čestitke iz grada koji nosi njegovo ime)
- korčula je i meni podarila vanserijsku romantičnu ljetnu uspomenu
- "haračila“ sam europskim metropolama, odnosno onim šta je ostalo nakon čuvenog pohoda prvo-optužene naughty (i meni je francuski jezik ono, vau!)
- btw: cigarete no al pašta-šuta njami


{1313}

- 23:59 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  rujan, 2010  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Rujan 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Djordje Balasevic Fan
a more i:
Djuderija Boba Fan :)

Linkovi

http://matejuska.blog.hr/
http://bigblog.tportal.hr/robik3a

http://www.e-novine.com/
http://split-online.info/

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr